Erasmus+ Youth Exchange Lithuania

Od 12.5.2016. do 15.5.2016. profesor Atila Lukić i ja bili smo na pripremnom sastanku za projekt Forced2Move.

Projekt je jedna vrsta neformalnog obrazovanja na temu migracija i na njemu će sudjelovati 36 sudionika iz 6 zemalja (Litva, Njemačka, Grčka, Cipar, Poljska i Hrvatska). Na sastanku smo dogovarali različite aktivnosti te ciljeve cijele edukacije. Razgovarali smo o odgovornosti, te procesu odlučivanja, kako će se postupati u određenim situacijama koje bi se mogle pojaviti tijekom edukacije. Dogovorili smo druge aktivnosti i predavanja u kojima ćemo mi prenositi naša znanja i iskustva na sudionike. Kako smo bili smješteni u hostelu unutar starog grada Vilniusa, spojili smo ugodno s korisnim. Slobodne poslijepodnevne sate iskoristili smo u druženju sa ostalim predstavnicima država sudionica te u razgledavanju staroga grada.

Tako smo jedno poslijepodne proveli u šetnji kroz vrt u blizini hostela te nas je daljnja šetnja odvela do stepenica koje vode na brdo iznad grada. Naime, na tom brdu nalaze se ostatci dvorca i utvrda Gediminas. Postoje dva moguća načina dolaska do vrha, a mi smo znali za samo jedan. Negdje na pola puta, pomalo zastrašujućeg penjanja strmim stepenicama i kamenju, primijetili smo da postoji žičara koja prevozi putnike na vrh. Dakle, postoji jednostavniji način dolaska. Bez obzira na to, uspjeli smo se popeti. Pogled s vrha bio je predivan. S jedne strane brda nalazi se stari grad sa svojim crkvama, a s druge moderni grad, s neboderima u staklu. Sve u svemu, isplatilo se popeti.

Ono što je mene zadivilo, su građevine. Većina starog grada je izgrađena u secesiji, klasicizmu i drugim stilovima i sve su obnovljene tako da su predstavljene u svom punom sjaju. Malo su me te šetnje podsjećale na Osijek. Cijeli stari grad pun je kafića koji su gotovo uvijek popunjeni, pa nam se iz tog razloga par puta dogodilo da moramo tražiti drugi gdje sjeli i popili kavu.

Naravno, posjet drugoj zemlji ne bi bio potpun bez degustacije lokalne kuhinje. Što se tiče tradicionalnih jela, ona su vrlo masna i teška. Uvijek su spoj na neki način pripremljenog krumpira i mesa. Ja sam probala palačinke od krumpira sa slaninom. Iako se poslije jela ne možeš kretati sljedećih pola sata, definitivno se isplati. Običaji su također važni. U subotu smo bili svjedoci jedne djevojačke večeri. Djevojke su bile obučene u šarene haljine i imale su neke čudne šešire na glavama. Kasnije smo saznali da je cilj biti što uočljiviji i što više se istaknuti. Još jedna od običaja djevojačkih i momačkih večeri je vožnja u limuzini po gradu. Tijekom te večeri vidjeli smo ih nekoliko, mislim 7.

Za vrijeme boravka upoznala sam zanimljive ljude, sličnih razmišljanja i stavova. Stekla sam nove prijatelje s kojima ću se družiti ponovo od 14.6. do 26.6., za vrijeme trajanja edukacije. Znam da ću tad upoznati nove ljude i naučiti nove stvari.

U ovih par dana postala sam svjesna posla koji se krije iza svih edukacija na kojima sam do sada sudjelovala. Voditelji i predavači moraju u detalje osmisliti program, sastati se kako bi odlučili o različitim metodama i kako bi općenito učinili edukaciju što zabavnijom, a opet korisnom. Uz rad i razgovor sa drugim voditeljima naučila sam neke stvari o sebi kojih nisam do sad bila svjesna. Ovo iskustvo mi je pokazalo kako je to zapravo raditi u grupi, te kako se puno može postići kroz razgovor i suradnju. Svatko je u nečemu dobar i na ovaj način se ističu najbolje osobine i znanja pojedinaca, sklapaju se u nešto što pomaže u ostvarenju postavljenog cilja.

Mirta Tonc