Vjekoslav Ranogajec, Matija Malinović, Matija Šunić, Rebeka Knežević i Tena Vukelić priredili su i obradili temu međuvršnjačkog nasilja, nasilja u vezi i izostanka podrške od strane nastavnika u školi. Predstava je pripremljena uz stručnu pomoć Srđana Ferenčaka iz Waldorfske škole u Osijeku. U nekoliko scena predstavljen je problem koji je često neprepoznat pa su učenici imali priliku vidjeti kako verbalno nasilje putem društvenih mreža utječe na žrtve. Publika je pozorno pratila predstavu, a nakon izvedbe učenici su u njoj i sami sudjelovali te svojim intervencijama pokazali što oni vide kao prostor gdje se može dogoditi neka promjena koja će dovesti do drugačijeg i povoljnijeg ishoda u ovakvim problemskim situacijama.
Saznali smo da je kazalište potlačenih „interaktivna kazališna forma kroz koju se putem dijaloga, pitanja postavljenog kroz scenu i odgovora u vidu intervencija publike raspravlja o društvenim problemima“, a ni i glumci ni publika ne moraju imati nikakvo kazališno iskustvo kako bi sudjelovali. U niz intervencija publika postavlja pitanja likovima te daje savjete kako da promijene svoje ponašanje ili ulaze u scenu i preuzimaju ulogu nekog od likova. Tehnike kazališta potlačenih koriste se kako bi se upozorilo na postojanje nekog problema, kako bi se ponudila konkretna rješenja i kako bi djelovali na svijest o mogućnosti promjene, a promjene na bolje uvijek su moguće.

Zaključeno ja da vrlo često u životu ne moramo biti pasivni promatrači, koji doduše suosjećaju, nego osobe koje će naizgled malom promjenom ponašanja (aktivnim slušanjem, zauzimanjem za sebe, empatijom, ukazivanjem na pogrešku…), utjecati da se iz pozicije potlačenosti prijeđe u stanje proaktivnosti, koje će rezultirati preuzimanjem odgovornosti i osnaživanjem. 

Našim učenicima predstava se jako svidjela pa su izrazili želju za ponovnim dolaskom volontera i održavanjem predstave.

Gordana Popović, prof.