Radionica o toleranciji imala je za cilj pomoći u socijalizaciji učenika i u stvaranju atmosfere za bolje učenje jer škola kao odgojno-obrazovna ustanova dužna je mlade ljude osvijestiti o toleranciji, odnosno razumijevanju za drugost i različitost. Učenici su kod sebe osvijestili  predrasude o drugima, kako poštovati, prihvatiti i uvažiti bogatstvo različitosti te koji su to faktori koji utječu na toleranciju.

U uvodnom dijelu u potpunosti smo se složili s Helen Keller, koja je svojevremeno izjavila da je „najveći rezultat obrazovanja” upravo tolerancija. Nakon debate na temu Načini prihvaćanja drugih i drugačijih, učenicima je postavljeno pitanje vide li isto prikazujući sliku na kojoj ne uočavamo u prvi tren sve likove. Zaključak je bio kako gledajući istu sliku ne vidimo svi isto. Za smanjivanje i uklanjanje predrasuda i stereotipa provedena je vježba M/Ž. Na jednoj strani ploče napisan je pojam žena, na drugoj muškarac te ih se pitalo za razlike. Nakon što smo čuli određene razlike (stereotipe), pitalo ih se da unutar grupe rasprave o tome, je li opravdano itd. Kada su zajednički raspravili o napisanom i kada su uvidjeli da određene tvrdnje ne stoje, napisali su o tome kratku bilješku te zgužvali papir na kojem su napisani i predstavljeni određeni stereotipi te su se na simboličan način riješili tog uvjerenja.

U završnom dijelu radionice učenici su pročitali priču Dvije vreće, čiji je kraj priče bio znakovit jer savjetuje kako trebamo govoriti pozitivno o sebi, o drugima i o situaciji. Učenici su zaključili da se ljudi razlikuju po mnogočemu, poput nacionalnosti, vjere, jezika, spolne orijentacije, osobnog i socijalnog identiteta, obiteljskog i socio-ekonomskog statusa, kulture, običaja, tjelesnog izgleda, obrazovanja te po mnogim drugim obilježjima.

Osim pedagoške radionice u holu škole su učenice 1. razreda smjera grafički tehničar postavile pano o toleranciji na kojemu je bio i plakat učenice Antonije Jerković o toleranciji: Svi smo isti!

Različitosti nas obogaćuju, mijenjaju i daju zanimljiv okus našem svakodnevnom životu. One mogu izazvati oprez, strah, tjeskobu i ljutnju, mržnju ili diskriminaciju. Za prihvaćanje vlastitih različitosti i poštivanje tuđih potrebno je mnogo empatije, strpljenja, razumijevanja, susreta i dijaloga. Kako biti svoj, ali i povezan s okolinom, zauzimati se za svoje ciljeve i graditi kvalitetne odnose, uči se od najranijih dana.

Gordana Popović, prof.