« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Nakon dugog i mukotrpnog ponavljanja ekologije učenici Martin, Donna, Goran i Marko uputili su se na, ni više ni manje, Državno i Svehrvatsko natjecanje ekološki kviz "Lijepa naša" u Pulu.
Nakon dugog i mukotrpnog ponavljanja ekologije učenici Martin, Donna, Goran i Marko uputili su se na, ni više ni manje, Državno i Svehrvatsko natjecanje ekološki kviz "Lijepa naša" u Pulu. Na taj "strašan" pothvat otisnuli su se 12.03. u 5 i 30 ujutro. S draminama ( i tko zna kojim još tabletama) i jastucima putovanje je moglo početi. Putovali smo dugih sedam sati i kad smo napokon stigli u hotel, još smo pola sata čekali na upis na recepciji ( toliko o organizaciji). Gladni i umorni smjestili smo se u sobe. Isti dan se održavao prvi dio natjecanja - usmeno izlaganje rada,koji je branila moja malenkost pred stručnom komisijom, tema rada je bila"Elektromagnetski smog". Drugi dan je ekipa trebala pokazati svoje pravo znanje (čitaj ne osramotiti profesora i školu) i napisati pismeni ispit. Pitanja su bila iz raznih područja; geografije, biologije, kemije, ekologije i vjeronauka (da, dobro ste pročitali vjeronauka). Nakon pismenog (kojeg smo svi bajno napisali) predviđen je obilazak Pule. Svi smo ovu turističku rutu prihvatili s velikom ovacijom (-.- jupi) te smo u duhu starog Rima promatrali slavne znamenitosti Pule. Kao najveću atrakciju doživjeli smo Arenu, gdje smo se uz turističkog vodiča (koji je pola sata pričao legendu o gradnji arene ) zaista mogli vratiti u povijest . Poslije poučnog obilaska grada, vratili smo se u hotel na ručak (^^ mljac),nakon kojeg je uslijedio i treći dio natjecanja (u koji ulaze samo odabranih 6. srednjih škola). Pred punom dvoranom i povjerenstvom ( koja nas je gledala vrlo sumljivo) trebali smo odgovoriti na šest pitanja. No da bi stvar bila zabavnija za svako pitanje imali smo vremena za dogovor 1 minutu (na velikom platnu u dvorani je bila štoperica !!!). Timski rad i bistre glave omogućile su nam da "svladamo tremu" i odgovorimo na ta strašna pitanja. Kao pravi dženltmeni (tremaroši) dečki su prepustili riječ meni .Došlo je vrijeme i za večeru,nakon koje je bila dodjela nagrada.Da bi nam olakšao "muke" iščekivanja rezultata, prof. Prašnikar nas je zabavljao trikovima, vicevima i zagonetkama (bio je pun restoran ljudi). Osvojili smo 4.mjesto od 28. srednjih škola iz cijele Hrvatske. Došao je i taj treći dan,odlazak.. Svi smo se živi i zdravi vratili u Osijek. Sljedećeg dana smo ponovno bili obični smrtnici, napadnuti testovima, odgovaranjima i bjesnim stranicama imenika.