Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića Osijek

Dora Rebeka Divković učenica je 3. razreda Tehničke škole i prirodoslovne gimnazije Ruđera Boškovića u Osijeku. Pred nadolazeće lokalne izbore s vama dijelimo tekst koji je napisala u okviru seminara iz sociologije – Politička participacija žena u Republici Hrvatskoj. Dorin seminarski rad pročitajte u nastavku.Tekst i slika preuzeti sa
http://www.voxfeminae.net/feministyle/item/11603-ucenica-dora-rebeka-divkovic-dio-sam-generacije-koja-zeli-promjene

U svijetu i danas žive milijuni žena kojima su uskraćena temeljna ljudska prava. U ratnim su područjima žene izložene seksualnom nasilju; u nekim se dijelovima svijeta obiteljsko nasilje još uvijek smatra privatnom obiteljskom stvari; sprječava im se ili otežava ulazak na tržište rada zato što jesu ili bi mogle postati majke; u nekim zemljama im je ograničeno ili zabranjeno sudjelovanje u javnom životu i pristup zdravstvenoj zaštiti. Svake minute u svijetu umre jedna žena zbog komplikacija u trudnoći ili pri porodu. Najčešći je uzrok smrti i invaliditeta kod žena u dobi između 15 i 44 godine nasilje nad ženama – više žena strada na ovaj način, nego zbog raka, malarije, prometnih nesreća ili ratnih zbivanja. Kao izgovori za navedeno, koriste se pravne, kulturne ili vjerske odrednice koje se u praksi svode na jedno – da život žene vrijedi manje od života muškarca.^[1]

Zaključci 61. Komisije o statusu žena fokus su stavili na ekonomsko osnaživanje žena, navodeći kao prepreke za ostvarenje rodne ravnopravnosti u poslovnom svijetu stereotipe i društvene norme koje podržavaju koncentraciju žena u zdravstvenim i društvenim sektorima istovremeno ih držeći podalje od STEM-a, ali i upravljačkih pozicija u svim sektorima, pa onda i u politici. U većoj ili manjoj mjeri neravnopravnost je realnost svih država svijeta, pa tako i Hrvatske, no te iste zemlje su si u okviru Razvojnih ciljeva 2030 dale zadatak da uspostave rodnu ravnopravnost i osnaže sve žene i djevojke.

U Hrvatskoj kao prepreku ravnopravnosti vidimo utjecaj tradicionalnih socijalnih normi vezanih uz rodne uloge. Čak i kada kandidati i kandidatkinje imaju jednake kvalifikacije za pojedini posao, prednost najčešće imaju muškarci,osobito zbog predrasuda i stereotipa o društvenoj ulozi žena i sposobnosti žena u poslovnom životu, zbog straha da će žena češće prekidati karijeru, te da će zbog obveza u kućanstvu i obitelji biti manje fleksibilna u pogledu radnog vremena. Diskriminacija je osobito vidljiva kada govorimo o političkoj participaciji žena i javnom životu, te zastupljenosti žena na najvišoj razini.

Za velik broj razvijenih europskih zemalja, sudjelovanje žena u javnom i političkom životu poželjno je, ali stvari se ne kreću željenom brzinom. Ilustriraju to najnoviji podaci iz 2016. godine s prosjekom  od tek  22,8%   žena u 195 parlamenata diljem svijeta. Postotak žena u Saboru Republike Hrvatske iznosi samo 12,2% i po tomu smo, između 195 zemalja, tek na 143. mjestu na svijetu.^[2] Po broju žena u parlamentu Hrvatska zaostaje za svijetom gotovo dvadeset godina. Naime, 1995. u parlamentima po svijetu zastupljenost žena bila je blizu 12 posto.^[3]

Istovremeno, 2014/2015. godine na fakultete i visoka učilišta bilo upisano 56,4% žena i 43,6% muškaraca. Iste godine diplomiralo je 59,9% žena i 40,1%  muškaraca. Također, 2014/2015. magistriralo je 62,8 % žena i 37,2 % muškaraca, dok je doktoriralo 57,3 %  žena i 42,7%  muškaraca^[4], odnosno obrazovanje nikako ne možemo smatrati varijablom koja utječe na podzastupljenost žena u politici.

Sociolog Juan Battle tvrdi kako je srž problema kultura koja pred muškarce i žene postavlja različita očekivanja te im pruža različite mogućnosti što posljedično dovodi do njihovog različitog položaja u društvu. Socijalne norme u društvu u kojem odrastamo mogu naglašavati jednakost i ravnopravnost ili učiti pojedince kako muškarci i žene nisu ravnopravni, te kako jednom od spolova pripada više prava i moći.

Većina dosadašnjih studija potvrdila je da su i religija, obrazovanje i (ne)prihvaćanje tradicionalnih rodnih uloga (tradicionalni ili koncept ravnopravnosti rodnih uloga) oni kulturološki čimbenici koji najintenzivnije utječu na udio žena u parlamentima.^[5]

Kao potpisnica međunarodnih ugovora i članica Europske unije i Hrvatska je kao svoj cilj odredila ostvarivanje rodne ravnopravnosti u svim sferama društva, pa tako i politici, te radi toga uvela i niz institucionalnih mjera, ustanovila Ured za ravnopravnost spolova RH i instituciju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koje realiciju tog cilja trebaju olakšati.

Hrvatska je potpisnica međunarodnih dokumenata koji je obvezuju na zaštitu i promicanje ljudskih prava te rodne jednakosti, poput UN-ove Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). CEDAW u 1. članku definira diskriminaciju žena kao svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha da ženama ugrozi ili onemogući priznanje, uživanje ili korištenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom području, bez obzira na njihovo bračno stanje, na osnovi jednakosti muškaraca i žena.^[6]

Republika Hrvatska je, isto tako, zajedno sa 47 članica Vijeća Europe 2014. godine usvojila Strategiju rodne ravnopravnosti za razdoblje 2014.-2017.godine kojim se nastoji ojačati položaj žena i osigurati rodnu ravnopravnost. Među pet deklariranih ciljeva Strategije je i borba protiv nasilja nad ženama, jednak pristup pravosudnom sustavu te uravnoteženo sudjelovanje žena i muškaraca u političkom odlučivanju.

Unatoč tome, te unatoč zakonskim regulativama koje brane diskriminaciju na temelju spola, Hrvatska je još daleko od postizanja rodne ravnopravnosti, a zakoni se nedovoljno primjenjuju.

Jedan od primjera jei vlada sadašnjeg premijera Andreja Plenkovića koji je u vrijeme predstavljanja programa Vlade istaknuo kako će voditi "Vladu svih građana", te je naglasio društvenu pravednost u Republici Hrvatskoj. Danas njegova Vlada uključujesamo 4 žene, na području kulture (Nina Obuljen Koržinek), demografije, obitelji, mladih i socijalne politike (Nada Murganić), regionalnog razvoja i fondova Europske Unije (Gabrijela Žalac) i na području gospodarstva (Martina Dalić).

Općenito, u europskom društvu se primjećuje porast konzervatizma koji ima negativan utjecaj na položaj žena u društvu, pa tako i u politici. O tome govori i izjava poljskog zastupnika u Europskom parlamentu Janusza Korwinna-Mikea koji je nedvosmisleno kazao kako žene ne smatra jednako vrijednima. "Naravno da žene trebaju zarađivati manje od muškaraca, jer su slabije, manje inteligentne... Moraju manje zarađivati. To je sve", rekao je u parlamentu.

Sociolozi tvrde da je rodna ravnopravnost ogledalo društva te da analizirajući prava žena u pojedinim sektorima možemo steći dublji uvid u društvo kao takvo. O hrvatskom društvu mnogo govore i škole, odnosno sustav obrazovanja koji vrlo malo pozornosti posvećuje spolnom odgoju, ljudskim pravima i rodnim ulogama. Štoviše, u nekim udžbenicima nalazimo stereotipne prikaze muških i ženskih rodnih uloga. Također, zbog malog broja žena na pozicijama donositeljica odluka, o ženskim reproduktivnim pravima, kao i ženskim ljudskim pravima općenito, danas odlučuju većinom muškarci. A, o tome bi trebali ravnopravno odlučivati i jedni i drugi kao i zajednički snositi odgovornost.

Kako bi uspješnije pristupila ostvarenju rodne ravnopravnosti Hrvatska bi trebala uvesti bolju edukaciju o feminizmu i važnosti rodne ravnopravnosti jer teško možemo očekivati značajnije društvene promjene bez educiranih građana i građanki.