Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića Osijek

 Putovanja u bilo koju zemlju ili kulturu koja se razlikuje od naše, koja ima drugačije društveno uvjetovane norme, prije svega, šire naše vidike. Puno je ljudi koji vole putovati, a ne stignu jer ih je život odnio u nekom drugom smjeru. Sanjaju o tome kako bi bilo lijepo putovati. Putovanjima se šire vidici i što se više različitih kultura upozna i jezika nauči, lakše se razumije svijet u kojem živimo.
Upravo, na takvo jedno putovanje od 2. do 6. svibnja 2022. krenula je nekolicina nastavnika i učenika iz naše škole, na Erasmus+ fizičku mobilnost osoblja u svrhu podučavanja i osposobljavanja u sklopu projekta „Mein Deutsch ist gut – ich spreche mit Mut! Mit erneuerten Methoden Schüler zum Deutschlernen motivieren“. U prijevodu ime Projekta glasi „Moj njemački je dobar – hrabro ga govorim“.

U pratnji koordinatorice prof. Tamare Kapraljević, prof. Ozane Vignjević i prof. Snježane Šulentić na put su krenuli učenici Lara Pašti, Sibill Mate, Milica Prokić, Antonija Stanić, Matej Stanić i Marija Verhas. Svim učenicima, ovo je bilo prvo putovanje u avionu i samim tim, za njih je to predstavljalo jedno lijepo novo i ugodno iskustvo. Straha nije bilo, samo zadovoljnih osmijeha.

Radni dio počeo je u ponedjeljak u Školi u Konferencijskoj dvorani uz pozdrave domaćina i uz edukativnu igru upoznavanja. Tada su ujedno krenule i prve – najprije samo riječi na njemačkom jeziku, a potom i rečenice! Doručak i ručak su bili zajednički u školskom restoranu, ujedno je to bilo vrijeme međusobnog upoznavanja i zbližavanja učenika. Uslijedio je sat njemačkoga jezika. Didaktička sredstva su suvremena i nastavni je sat svima jako brzo prošao.

Domaćini su bili vrlo organizirani, domaćinski i dobro namjerno raspoloženi i učenicima i voditeljima omogućili posjetu mnogim kulturnim, umjetničkim i sakralnim objektima. Tako smo bili na izletu u Zollvereinu, u najvećem njemačkom muzeju posvećenom rudarstvu „Das ruhr Museum auf Zollverein“ in Essen. Također smo posjetili i „Das Mineralien-Museum“ in Essen-Kupferdreh. Bilo je to jedno jako lijepo i nadasve iskustvo koje će nam svima ostati u lijepom sjećanju.

U srijedu smo posjetili objekt Gasometer; to je svojevrsni toranj koji je ranije služio u industrijske svrhe, a danas je prenamijenjen u turistički objekt s vidikovcem i interaktivnim muzejom. Visina mu je 117,5 m i osim liftom na vidikovac vode i 592 stube. Stubama se na vrh toranja uputila profesorica Ozana Vignjević i vrlo je uspješno savladala zadatak. Samim tim i pogled s vidikovca joj je bio ljepši! Ostatak ekipe istim se stubama spustio dolje. Posebno nam je iskustvo svima predstavljao Planetarij u sklopu interaktivnog muzeja. Različitim svjetlosnim, zvučnim i suvremenim efektima, postignut je dojam kako bismo gotovo tu Zemaljsku kuglu mogli dotaknuti. Lagana rotacija vodi nas od stvaranja Zemlje, pa sve do suvremenoga doba u kojemu je moguće vidjeti putanje aviona u zračnom prostoru i brodova po vodenom prostoru. Kompletna atmosfera je bila potpuno nadrealna – začudno lijepa…

Nakon umjetničkog dijela, uslijedila je prava avantura. Naime, učenici su vrijeme proveli u najvećem adrenalinskom parku u tom dijelu Njemačke. Mnogima od njih to je bilo vrhunsko zadovoljstvo. Pod visokim sigurnosnim mjerama, izvodili su akrobacije i bravure po mnogobrojnim adrenalinskim stijenama, stazama, i mostovima… Bili su umorni, ali prezadovoljni.

Cijelim vremenom boravka u Essenu jedna od najčešće izrečenih premisa bila je „Nur auf deutch, bitte“ – njome je naša koordinatorica, prof. Tamara Kapraljević – od ostalih voditelja nazvana Frau Tamara, postala prepoznatljiva i autentična. Bilo nam je to svima jako simpatično.

Posjetili smo i Essener Dom, središnju katedralu na centralnom trgu u Essenu. U sklopu tog objekta nalazi se i najstariji kip svete Marije s Isusom, koja je izrađena sva od zlata i zbog toga se zove Goldene Madonna.

Prije odlaska na samu mobilnost svi su koordinatori iz škola partnera iz Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Hrvatske poslali na adresu škole domaćina u Njemačkoj nekoliko recepata tradicionalnih jela. Jedan od zadataka svih sudionika bilo je i pripremanje jela prema tim receptima. Učenici su bili podijeljeni u tri skupine i svaka je skupina bila upućena u različite suvremeno opremljene kuharske praktikume. Prije nego što su s profesionalno vođenim nastavnicima kuharstva prionuli poslu pripremanja objeda, nazočili su na dva nastavna sata njemačkoga jezika. Na tim su satima učenici upoznavali glavne riječi, izreke, metafore i sintagme vezane uz hranu i pripremanje iste – naravno na njemačkom jeziku. Sate su održale izvorne govornice profesorice njemačkog jezike iz škole u Essenu. Pripremljena nacionalna i tradicionalna jela svi smo zajedno kušali, nastojeći od svega ponuđenoga probati barem malo, kako bismo se upoznali i s do sada nepoznatim okusima i kombinacijama.

Kako su dani odmicali, svi smo se oslobodili od neugodnosti govorenja, ponekad i nepravilno, njemačkog jezika i komunikacija je postala slobodnija i vedrija. Posebno zadovoljstvo je hrvatskom timu predstavilo oproštajno zajedničko druženje ili „Gemeinsames Abschlussessen“ na kojem su se podijelili i certifikati, a sve je upriličeno u restoranu „Zur Post“, čiji su vlasnici Hrvati koji su česti gosti Osijeka. U vrlo ugodnoj atmosferi i novo sklopljenim prijateljstvima, a i ponekom rođenom simpatijom lagano smo se opraštali…

Profesorica Tamara Kapraljević je svojom visokom profesionalnošću i vedrim duhom držala sve nas iz Ruđerice na okupu. Bez velikog informatičkog znanja i informacijske pismenosti prof. Ozane Vignjević, ponekad bi nam bilo teško. Učenici su dnevno dobivali radne zadatke i evaluacijske liste, koje su trebali pravovremeno izvršavati i ispunjavati. Dakako, to im nije uvijek bilo lako, ali su marljivo odradili traženo. Knjižničarka Šulentić je po običaju malo „trenirala strogoću“, a potom je bilo „srce, dušice, itd… “

Za posljednje prijepodne predviđen je oproštajni sat tjelesne kulture. Učenici su se u timovima skupa s nastavnicima natjecali u odbojci i na prekrasnoj pješčanoj obali jezera „Baldeneysee“ proveli vrijeme na suncu, opraštajući se jedni od drugih.

Svi roditelji, zajedno s profesorima u pratnji učenika, mogu biti ponosni i sretni zbog činjenice kako su „naša“ djeca lijepo predstavila Ruđericu, grad Osijek, Županiju osječko-baranjsku, i u konačnici cijelu Hrvatsku!

Potrudit ćemo se biti jednako dobri domaćini krajem svibnja.

Kako je tekst započet impresijama o putovanju, slično će biti i završen. Poslužit ću se riječima književnika Enesa Kiševića:

"Putujte, govorite jezik naroda u kom se zadesite, ali se vraćajte korijenu kao potoci izvoru svome."

                                   Snježana Šulentić, prof.